Tragom Travničkog noćnog šetača…

GOTOVO JE JARANE, kesten je počeo dobro da žuti, a uveliko je sazrio… Vrijeme čudljivo, jedan dan kiša, ko za samoubistvo, a drugi dan sunce…

Zna i ugrijati, ali kratko i lažno, noći su ipak dosta sviježe…

Gotovo je jarane, gotova je još jedna sezona, ponovo je došlo vrijeme kada se Kozarac mijenja u onu svoju kolotečinu, kada slabo raje vidiš na ulici, kad se vratiš normalnim obavezama, cijepanju drva i slično, kada više raje ima na chatu nego u Spideru, kada smo jarane opet VIRTUAL…

Moj Jarane, a i svi drugi Jarani i Jaranice, širom svijeta….

Ko u onoj narodnoj MOŽEŠ KOLIKO HOĆEŠ, ALI NEĆEŠ DOKLE HOĆEŠ…

Sve je pod kontrolom Jarane, onaj standard, samo su sada orangine veće, one od dvije litre…

…ma dobro sam Jarane, kažu da nekad puknem, al svi curimo ponekad, najbitnije za ovu virtual čaršiju jeste da se radi,…

Pomalo odlutam, pobjegne misao, možda zato što sam spustio gard, ko zna, ali nije sve to tako crno, kako se u prvi mah pročita, ono što bi rekli, spavaj između kreveta i čitaj između redova…

3 komentara

Komentariši