Večeras je idealna noć za tragati, za spoznajom, kako se nositi sa bremenom istorije i momenta u kojem jesmo, suočeni sa neizvjesnom budućnoščću i nepredvidljivom sudbinom…
K'o je mogao meni reči 94. na Žitarnici, dok smo sjedili, dan za danom, i zurili u obrisja Vlašića, koji je poput zida stajao između nas i onoga čemu smo stremili, da ću večeras, u toj budućnosti u novom milenijumu, ovako, u kasne sate, ponovo tragati…
Da li da ponovo mislim o budućnosti, kao što smo tad mislili…
Ima li smisla, kada danas vidim tu budućnost o kojoj smo sanjali, današnja realnost nije ni blizo onih snova…
Druže prije je bilo lakše sve…
I dok ponovo koračam tragom, kada ovaj blog osvježavamo radi starih uspomena, a i zbog hackerski napada, razmišljam o ovome bonusu vremena što smo dobili jer su mnogi koji su sanjali tih devedesetih na Žitarnici i ostali tamo negdje poviš’ hotela da nijemo svjedoče i da čekaju da se podignu kao svjedoci vremena, možemo li mi biti živi svjedoci vremena, ostavljajujući i sami trag dok tragamo…?
Možeš misliti druže da su ponudili nekoliko hiljada eura da nas sruše, a šta misliš druže mogu li na srušiti???
Napravili smo preko tri milona klikova na URL od kako smo zapostavili blog, i idalje rastemo, ali je dobro nekada povući se i na ovo istureno komandno mjesto, tu se raja lako okupi 🙂
Biće bolje, kaže optimista;
Može i gore, veli pesimista…
Dobrodošao nazad…
Citat:
Možeš misliti druže da su ponudili nekoliko hiljada eura da nas sruše, a šta misliš druže mogu li na srušiti???
Pa i ako nas / vas sruse imate snage i podrske da da se podignete i ponovo krenete iz pocetka .
samo naprijed……
Bas fino da si opet tu, bas si me fino iznenadio. selam