Tragom Travničkog noćnog šetača…

Večeras je idealna noć za tragati, za spoznajom, kako se nositi sa bremenom istorije i momenta u kojem jesmo, suočeni sa neizvjesnom budućnoščću i nepredvidljivom sudbinom…

K'o je mogao meni reči 94. na Žitarnici, dok smo sjedili, dan za danom, i zurili u obrisja Vlašića, koji je poput zida stajao između nas i onoga čemu smo stremili, da ću večeras, u toj budućnosti u novom milenijumu, ovako, u kasne sate, ponovo tragati…

Da li da ponovo mislim o budućnosti, kao što smo tad mislili…

Ima li smisla, kada danas vidim tu budućnost o kojoj smo sanjali, današnja realnost nije ni blizo onih snova…

Druže prije je bilo lakše sve…

I dok ponovo koračam tragom, kada ovaj blog osvježavamo radi starih uspomena, a i zbog hackerski napada, razmišljam o ovome bonusu vremena što smo dobili jer su mnogi koji su sanjali tih devedesetih na Žitarnici i ostali tamo negdje poviš’ hotela da nijemo svjedoče i da čekaju da se podignu kao svjedoci vremena, možemo li mi biti živi svjedoci vremena, ostavljajujući i sami trag dok tragamo…?

Možeš misliti druže da su ponudili nekoliko hiljada eura da nas sruše, a šta misliš druže mogu li na srušiti???

Napravili smo preko tri milona klikova na URL od kako smo zapostavili blog, i idalje rastemo, ali je dobro nekada povući se i na ovo istureno komandno mjesto, tu se raja lako okupi 🙂

Biće bolje, kaže optimista;
Može i gore, veli pesimista…

3 komentara

  1. Citat:
    Možeš misliti druže da su ponudili nekoliko hiljada eura da nas sruše, a šta misliš druže mogu li na srušiti???

    Pa i ako nas / vas sruse imate snage i podrske da da se podignete i ponovo krenete iz pocetka .

    samo naprijed……

Komentariši