Tragom Travničkog noćnog šetača…
” A u sebi nemoć krije, da promjeni stil, manire, da zablista u onome, u čemu je jak…”
” A u sebi nemoć krije, da promjeni stil, manire, da zablista u onome, u čemu je jak…”
Pomalo umoran, jutros smo došli iz Sarajeva oko pet ujutro, nismo spavali cijelu noć, neki su čak ostali i bez glasnih žica…U čaršiji je sve onako kako smo i ostavili, magla i tek tu i tamo poneki prolaznik. Glavna tema jutros, naravno, bila je sinošnja utakmica. Utisci s puta, igra naših fudbalera, protivnički (domaći) navijači……
Krenuli su jutros rano, da bodre svoju repku, sad su negdje pored Travnika, prolaze, pjevajući pjesmu pobjednika… Hajmo Bosno, Bosno, hajmo Hercegovino… To su ti žuto plavi, sinovi… Hajmo Bosno, Bosno, hajmo Hercegovino… LJiljani zlatni pjesma se ori Navija cijeli stadion. Pod nama nebo ima da gori Jer ti si Bosno šampion. Poludi Cazin I…
Čudan je interent, k'o kada se voziš auto-putem, pičiš ono pravo, sto na sat, dvjesta… Onda te pretekne neki Jaguar, isto da stojiš… Pičiš za njim, kontaš vidi frajera što me prepiša, riskiraš glavu da ga stigneš, motor ribaš do daske, da stigneš frajera u Jaguaru… I taman kad kontaš da posustaneš, vidiš ga da…
Danas sam razmišljao i da se ne javim, više zbog toga što se u biti ponavljam jer zaista ovdje se ne događa ništa posebno da bi se moglo istaći… Standardna jutarnja procedura, ispijanje kafe i lagana spika, uglavnom se zna ko gdje već sjedi i kad ko dolazi na kahvu… Vrijeme nas i dalje dobro…
Obećao je mojoj mami, na rastanku u Zagrebu, da će me paziti… Da se ne brine… Saša mi je bio prijatelj još prije tih strašnih dešavanja, bio je starija raja, a mi klinci u to vrijeme, imali smo respekta prema starijima… Uvijek bi me provalio, kada bi se naroko čaja… Spavao sam mu na prsima,…
Prije sam u snu plakao dok sam šetao svojom čaršijom, ponovo izgrađenom… Budio sam se iz “košmara” sretan, jer sam bio u svom Kozarcu, makar u snu izgrađenom… Pogled mi nije dosezao dalje od vrhova Vlašića, sudbina mi je bila neizvjesna sa prvim fijukom granate… Sjećam se jednog lijepog sunačanog poslijepodneva, izašli smo iz parka…
Heheheheh, moj dragi iznenadni, nepoznati prijatelju, fildžan viška je bio i prije “Zabranjenog pušenja”… Uvijek je bilo bujruma, a vjerujem da bi i razbili kolotečinu… Tu smo mi prijatelju, samo smo otvorili “Pandorinu kutiju”, blogg je ipak jednostavniji, mada me je iznenadilo koliko imam bijelih polja na kalendaru… Kako vrijeme leti… Ko ker kada digne…
GOTOVO JE JARANE, kesten je počeo dobro da žuti, a uveliko je sazrio… Vrijeme čudljivo, jedan dan kiša, ko za samoubistvo, a drugi dan sunce… Zna i ugrijati, ali kratko i lažno, noći su ipak dosta sviježe… Gotovo je jarane, gotova je još jedna sezona, ponovo je došlo vrijeme kada se Kozarac mijenja u onu…